Ovaj blog sam vam obećala, a i samoj sebi također jer je ovo bio najbolji dio cijelog puta u Švedskoj. Posljednji dan prilikom boravka u Älmhultu, posjetili smo četiri doma, a svaki na svoj način kroz dizajn i detalje pišu svoju priču.
Kod nas se skandinavski stil često svodi na bijelo, bež i minimalizam, a u ovim domovima sam vidjela smeđe zidove, tapete s velikim cvjetovima, crne detalje, roskaste tonove, puno drveta i dosta hrabre kombinacije tekstura.
Prvi dom koji smo posjetili pripada švedskoj dizajnerici Caisi Ericsson i taj stan mi je dočarao osjećaj autentičnosti, snažnog karaktera i spontanosti. Caisa Ericsson je print developerica u IKEA, koja radi na razvoju uzoraka, printova i tekstila.
Stan se nalazi na katu stare švedske kućice u samom centru Älmhulta, a ispod nje je mali showroom lokalne umjetnice. Već izvana sve izgleda kao da je vrijeme itekako usporilo. Drvena fasada, istrošeni detalji, mali prozori i osjećaj da je kuća tamo već desetljećima.
Caisin stan mi pomalo vuče na eklektiku, ali na neki švedski način. Nije to ona glasna, prenatrpana eklektika gdje te sve bombardira čim uđeš u prostor, ali opet ima puno boja , uzoraka i detalja i sve je nekako “švedski” toplo. Kad sam se popela drvenim “škripavim” stepenicama, dočekali su me intenzivni tamno plavi zidovi u kuhinji, šarene stolice, cvijeće na stolu, tepisi, slike po zidovima, narančasti tonovi u dnevnom boravku… Sve djeluje jako osobno, i ono što me se najviše dojmilo, neopterećeno trendovima. Kad vidiš sve te detalje opipljivo i u živo, pomisliš da tu živi osoba koja stvarno voli svoj dom i skuplja stvari koje joj nešto znače.
Iako možda Šveđane najčešće povezujemo s minimalizmom, njihovi domovi zapravo često uopće nisu hladni ni prazni. Ima puno boja, uzoraka, knjiga, lampi, umjetnosti i sitnih detalja. Baš mi je autentično i hrabro kako se Caisa ne boji kombinirati staro i novo. IKEA komadi, vintage slike, stara kaljeva peć, suvremena rasvjeta, second hand detalji… ništa ne izgleda “previše usklađeno”, ali opet prostor ima identitet.
Identitet, e tu riječ sam tražila! Ovaj stan pršti od identiteta i karaktera! Prostor kao iz nekog starog interijerskog časopisa koji ima puno osobnosti. Za kraj, moram reći da bi mene osobno taj stan nakon nekog vremena vjerojatno počeo gušiti. Prostor je dosta malen i stvarno imam osjećaj da funkcionira za jednu osobu, eventualno par. Puno je detalja, boja i stvari. Mislim da bih ja dugoročno ipak trebala malo više praznog prostora i zraka.
Ali baš zato mi je bio zanimljiv. Nije izgledao kao interijer napravljen da se svima svidi, nego kao stvarni dom s jasnim karakterom.
Drugi dom, dom Sare Ottosson doživjela sam kao “ozbiljniji” nastavak prvog stana kojeg smo posjetili; veći i tamniji, ali isto tako dosta detalja, uzoraka i zanimljivih komada namještaja. Kuća je nekad bila vila, a Sara i njezin partner renovirali su je i pretvorili u obiteljski dom u kojem žive s dvoje djece. Sara Ottosson u IKEA-i radi kao product developer i team leader, te je uključena u razvoj proizvoda od prve ideje pa sve do finalnog proizvoda koji dolazi u trgovine.
Sara se ne boji tamnih tonova. Često se bježi od smeđih zidova, tamnog drveta ili prigušenog svjetla jer odmah mislimo da će prostor izgledati zatvorenije, ali ovdje je upravo to stvorilo atmosferu.
Kuhinja se sastoji od dugačkog niza prozora koji impresivno gledaju na zelenilo; dvorište s rascvjetalom krošnjom čije latice padaju po Mini Morisu. Tu je veliki kuhinjski otok i blagovaonski stol.
Bogato je bojama, a opet je bez pretjerivanja, funkcionalno i pomalo retro što mi je najviše autentično kod ove kuće. Pogotovo moment kad sam uletjela u prostoriju gdje se nalazi unutarnji bazen koji mi je bio totalni plot twist. Doslovno usred kuće prostor koji izgleda kao scena iz nekog retro wellness centra iz sedamdesetih. Pomalo neočekivano, ali zapravo jako cool. Pitala sam dizajnericu, bazen je bio kao dio vile, nije baš da su zamišljali da će ga imati u kući, ali odlučili su ga zadržati.
Dnevni boravak obilježavaju smeđi zidovi, otvorene police koje dijele prostor, gramofon, umjetnine i puno tekstura. Ima dosta stvari, ali su dobro posložene i prostor diše. Prostor je podijeljen kroz police na dva djela gdje na jednoj strani imaju sofu za izležavanje, a na drugoj sofu gdje se igraju društvene igre i grickaju tacosi kad dođu prijatelji na večernja druženja. Cijeli dnevni boravak prate staklene stijene koje gledaju na veliko dvorište koje je ujedno povezano i s prostorijom gdje se nalazi bezan.
Ono što sam zaključila je definitivno da Skandinavci puno bolje barataju rasvjetom nego mi. Gotovo nigdje nema “glavnog svjetla” koje ubije atmosferu. Znaš ono, ugradbena rasvjeta svuda po stropovima. Lampe s jarkim bijelim žaruljama kao u zdravstvenim ustanovama. Dobijem tikove odmah. Nego posvuda su manje lampe, indirektna rasvjeta i topla svjetlost zbog koje čak i tamni zidovi djeluju cozy.
Ono što mi je obilježilo ovaj stan su bogate teksture, tapete s uzorcima, razigranost, autentična atmosfera koju su stvorili rasvjetom i detaljima. I taj balans između dizajna i stvarnog života. Kuća je estetski vrlo jaka, ali opet možeš zamisliti djecu kako trče kroz dnevni boravak, nekoga kako navečer sluša ploče ili sjedi na sofi čitajući knjigu satima.
Treći dom mi je možda previše estetski za stvarni život, ali mi je bilo jako zanimljivo i inspirativno doživjeti uživo. Stara švedska kuća koja doslovno nosi svoje godine na zidovima; ispucale površine, stari drveni podovi, neravni stropovi, dotrajali prozori… i baš zato prostor ima karakter koji se ne može kupiti novim namještajem.
Lukas Bazle ne pokušava sakriti starost kuće i zidovi u njegovom domu izgledaju gotovo nedovršeno, kao da su između renovacije i propadanja, ali zapravo je sve dobro promišljeno. Taj miks sirovog, starog i minimalističkog daje prostoru autentičnost koju je danas teško pronaći u stanovima.
Kupaonica mi je možda najbolji dio cijelog doma. Gotovo industrijska; nehrđajući čelik, otvoreni tuš i beton lako mogu izgledati kao restoran ili spa centar, ali ovdje biljke i prirodno svjetlo omekšavaju cijeli dojam. Jako jednostavno, ali efektno.
Posebno mi je zanimljivo što Lukas živi iznad craft pekare koju drži njegov prijatelj. Osjeti se taj neki mali community vibe; stara kuća, pekara u prizemlju, dizajn studio atmosfera gore, veliki drveni stolovi, otvorene police s knjigama i dizajnerskim predmetima..
Pekara koja se nalazi u ovoj divnoj staroj švedskoj kući zove se Loshult Handelsbod i otvara se samo vikendom.
Pravi primjer kako Šveđani stvaraju ove posebne prostore, sve je dosta sirovo, staro i pomalo nesavršeno. Oguljeni zidovi, stare drvene daske, ogromna bijela kaljeva peć, jednostavne Thonet stolice i police pune drvenih kuhinjskih alata, kruha i keramike.
Sviđa mi se kako nisu pokušali sakriti starost prostora. Zidovi su ostavljeni gotovo raspadnuti, vidi se slojevitost vremena, stare tapete i tragovi renovacije, ali uz to dolaze potpuno čiste bijele lampe od papira i minimalističke police. Kontrast starog i novog ne izgleda ni malo forsirano.
Čak i shop izgleda kao produžetak kuće ili stare radionice, a ne kao klasična “concept bakery” estetika kojih imamo more na Pinterestu. Sve je jako mirno, prirodno i fokusirano na materijale poput lana, drva, kamena, papira, keramike, kruh. Mi smo upali u pekaru u momentu kad su mijesili neke njihove pogače.
I opet ono što sam primijetila, prekul mi je kako su Šveđani dobri u stvaranju atmosfere bez puno stvari. Kod nas bi ovakav prostor ljudi često krenuli “dovršavati”, dodavati dekoracije, boje ili nešto modernije, a oni ostave prazninu i puste da materijali pričaju.
Pekara je dio starog imanja i zapravo više djeluje kao mjesto okupljanja nego samo bakery spot. Dugi drveni stolovi, pogled na dvorište i stare crvene kuće, kruh koji se hladi na policama… Kao da je iz nekog drugog vremena.
Iskreno, ovo mi je jedan od ljepših rustikalnijih prostora koje sam vidjela u živo. Zapratite njihov profil na Instagramu.
Ono što me još također imponiralo, kad smo ušli u Lukasov stan (koji se, ne znam jesam li vam spomenula, nalazi kat iznad pekare; samo pomaknete zavjese i popnete se stepenicama), momentalno sam primijetila prepoznatljivu rasvjetu iznad njegovog blagovaonskog stola. Radilo se naravno o lampi koju je Lukas Bazle dizajnirao za brend New Works,danski brend iz Copenhagena. Možda će vam Tense visilica zvučati poznato. Krasi moj dnevni boravak i često me znate pitati o kojoj je to lampi riječ. Ona je također brenda New Works.
U Lukasovom domu nalazi se Nebra lampa koju sam vidjela i prije u Selectedd showroomu. Lampa izgleda kao lebdeća skulptura od papira, ali zapravo ima mehanizam kojim se može širiti i mijenjati oblik. Možeš je transformirati iz zatvorenije, intimnije forme u široku, almost floating siluetu.
Predivan dizajn i ful mi je drago da sam imala priliku upoznati dizajnera koji stoj iza nje, i ono još boje, prošetati prostorijama u kojima živi. Ta lampa nekako i nosi formu njegovog doma. Balans između starog i futurističkog. U njegovoj kući vidiš stare drvene podove, ispucale zidove i rustikalne prozore, a zatim dolazimo do metalne kuhinje i inox kupaonice koje su se savršeno uklopile kao estetski statement i privlače pozornost svojom suprotnošću. Super mi je taj moment spoja toplog i starog s industrijski hladnim. Nije sterilno moderno, ali nije ni klasično rustikalno. Više izgleda kao dom nekog tko stvarno voli design i ne boji se spajati stvari koje na papiru možda uopće ne bi išli zajedno.
S druge strane, moram priznati da mi je prostor na trenutke možda čak i previše surov. Toliko je minimalistički da je predivno za gledati i fotografirati, ali nisam sigurna koliko bi mi dugoročno bilo okej živjeti u tolikoj “tišini” interijera. Fali mi možda malo više topline, tekstura ili čak samog nereda života. Ipak, kao koncept i atmosfera, baš moćno. Doživjela sam ovu kuću kao spoj stare švedske kuće i galerije.
Moram pohvaliti i impresivan pogled iz kuhinje na stražnje dvorište koje je dio eksterijera same pekare, kuhinju koju je sam dizajnirao i napravio, kao i kupaonicu koja mi je bila baš wow moment kad sam je ugledala!
Lukas Bazle je inače jedan od dizajnera uključenih u novu IKEA PS 2026 kolekciju Za IKEA PS 2026 dizajnirao je ogromnu polukružnu lampu od rižinog papira – HAVSDJUP, koja izgleda kao lebdeći objekt u prostoru. Zanimljiva je baš zbog te svoje jednostavnosti, i moram priznati da je privukla dosta pažnje u novoj PS kolekciji. Evo linka od same lampe.
I posljednja kuća, vjerojatno najposebnija od svih! Ima onaj pravi “stara švedska seoska kuća ” vibe.
Neki od najposebnijih detalja; predivna tamnocrvena fasada, kombinacija sirovog starog drveta i potpuno novih svijetlih podova, originalno stubište koje su obnovili u plavoj boji, prekrasno veliko staro drvo jabuke u dvorištu, a dječja soba izgleda kao scenografija iz Astrid Lindgren filma. Prekrasni su mi ti tragovi starog vremena koje kuća nosi!
Kad provirite u kuću i počnete osjećati atmosferu koja dolazi, moglo bi se posumnjati da je dizajner koji živi u njoj stolarski tip, da ovdje živi jedna umjetnica, da imaju malu djecu i da kuća nije za styling za Instagram nego za stvarni dom. Dječja soba kao da nije iz ovog vremena. Rekla bih kao da si zakoračio u neki stari tavan i pronalaziš dječje igračke iz tamo nekog prošlog vremena. Iskreno, nisam sigurna jesmo li negdje vidjeli TV u kući.
Kupile su me i ogromne stare drvene grede ( to su originalne grede kuće koja je stara preko 100 godina)i zidovi koji izgledaju netaknuto, kombinacija modernih IKEA komada i potpuno sirovih antikviteta, one duboke tamnocrvene nijanse kroz cijelu kuću, keramička peć, mini atelje sa slikama i pigmentima, dječja soba koja izgleda kao iz nordijske slikovnice. Ta kuća ima baš onu skandinavsku filozofiju: ne skrivati starost materijala nego ju naglasiti.
Još jedna kupaonica koju vrijedi pokazati. Retro pločice, inox, krovni prozori, puno svjetlosti, biljke i zanimljivo iskorišten prostor gdje imamo i tuš i kadu.
Žuti DIY kredenac na koji sam naišla kad smo se popeli na kat kuće jedan mi je od zanimljivijih detalja. Izvana izgleda kao stari komad namještaja koji bi mogao stajati u bakinoj kuhinji, ali kad se otvori skriva mali mini bar/sudoper s inox detaljima i čašama. Taj spoj starinskog ormara i gotovo hotelske funkcionalnosti je genijalan.
Ovo je polica koju je Friso Wiersma dizajnirao za IKEA PS 2026 kolekciju:
IKEA PS 2026 shelf by Friso Wiersma I inspirirana je legendarnom GUIDE policom iz 1985., koju je dizajnirao Niels Gammelgaard.
Čak smo imali priliku popričati s njim u IKEA laboratoriju gdje nastaju svi IKEA komadi. Sviđaju mi se vidljivi godovi, crveno obojeni krajevi drveta kao referenca na tradicionalno bojanje drva i taj moment puno manje industrijski, a više craft osjećaj. Lijepo ju je bilo vidjeti u njegovoj kući gdje se može osjetiti povezanost drva i prirode, gdje mi nekako ima i smisla da je dizajnirana od osobe koja toliko uživa u drvenim detaljima i radi i stvara dizajn od drveta godinama.
Cijela kuća bila je uistinu impresivna, ali ono što mi se na kraju najviše sviđa je dvorište i terasa. Stara jabuka čije latice lepršavo padaju po drvenom podu i rustikalnim starim stolicama. Do terase dječji pješčanik i malena švedska kućica u crvenoj boji s bijelim rubovima. Starinske lampe u dvorištu na kući! Ma evo, predivno nešto!
..i mali rezime za kraj
Nakon posjeta domovima četvero IKEA dizajnera, ono što mi je bilo možda i najzanimljivije je koliko su prostori bili različiti, a opet su svi imali pristup dizajnu. Kod nekih kuća me oduševila hrabrost s bojama i kombiniranjem starog i novog, dok su mi neki prostori možda bili čak i previše “sirovi” ili tamni za svakodnevni život. Ali zanimljivo je koliko Skandinavci generalno nemaju potrebu da prostor izgleda ispolirano. Puno više im je važno kako se prostor koristi, kako stari kroz vrijeme i ima li karakter. I mislim da je to ono što se najviše osjetilo u svim kućama.
Posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti koliko IKEA komadi drugačije izgledaju kad ih vidiš u stvarnim domovima ljudi koji ih dizajniraju. Nema onog showroom osjećaja, nego ih kombiniraju s antikvitetima, umjetninama, dječjim stvarima, vlastitim radovima i predmetima koje skupljaju godinama.
Ono što sam naučila je da dobar interijer nije nužno onaj koji izgleda savršeno, nego onaj koji izgleda osobno.
DO SLJEDEĆEG TIPKANJA,
Ines
