Posjet Švedskoj prije mjesec dana! Nisam ni svjesna da je prošlo već toliko. Glavni razlog bila je IKEA koja me pozvala da budem među prvima koji će imati priliku vidjeti novu IKEA PS kolekciju. Content kreatori, mediji, novinari, influenceri iz cijelog svijeta. I jedna mala Ines koja je još daaavno maštala, na početku prvih objava na Instagramu, kako bi voljela surađivati s Ikeom, a sad dolazi u Älmhult i dio je cijelog hypea oko novih proizvoda PS kolekcije koja je osvojila društvene mreže i postala dio mnogih domova i prostora.
Älmhult je mali grad usred šuma i jezera, i iskreno, prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je: “Aha, sad mi je jasno zašto IKEA izgleda baš tako kako izgleda.” Sve je jednostavno, funkcionalno i neopterećeno. Nema pretjerivanja, nema luksuza radi luksuza, ali sve izgleda dobro i ima svoju svrhu. Kad sam pitala curke koje rade za Ikeu, da bi vrlo rado popodne u šetnju do centra grada da osjetim kako “grad diše”, curke su mi rekle; “Ali nemaš ništa posebno za vidjeti!” Možda bi to većini i bilo tako, s obzirom na to da centar uistinu obiđeš za desetak minuta, a još je i k tome cijeli grad na neki način posvećen Ikei, no ja sam ipak odlučila malo sama prošetati (po kiši naravno i usprkos gustom rasporedu aktivnosti). Kako Älmhult svi opisuju Ikeinim rodnim mjestom, prva stvar koja me baš zanimala, bila je, hoću li osjetiti taj “korporativni” osjećaj same Ikee. No međutim uopće ne. Zanimljivost je da grad ima oko 18 tisuća stanovnika, gotovo 5.000 ljudi svakodnevno dolazi raditi u Älmhult za IKEA-u, a 1500 zaposlenika ekšli i živi tamo. Jedna francuska dizajnerica preselila se u Älmhult zbog IKEA-e i ovo je njen citat koji zapravo jako dobro opisuje koliko je grad vezan uz IKEA-u:
“It’s true that it’s difficult to live in Älmhult if you don’t work for IKEA.”
Nakon nekoliko dana tamo, potpuno razumijem što je htjela reći. IKEA u Älmhultu nije samo firma nego dio identiteta cijelog grada. Osjeti se kako je grad povezan s tom pričom, ali ne ono u smislu reklama i logotipa posvuda, nego imam osjećaj da je cijeli grad nekako oblikovan oko iste filozofije, a to je dizajn, funkcionalnost, mirniji tempo života, međunarodna zajednica ljudi koji su tamo došli raditi za IKEA-u. A opet imam i taj osjećaj da je cijelo mjesto ostalo vjerno svojim korijenima. Zanimljivo!
Možda mi je baš bila potrebna i ta šetnja kroz grad, da prođem malo kroz ulice centra, zavirim u vintage shop s najvećim izborom vinil ploča, da otkrijem dizajnerski shop o kojem nam je pričala jedna dizajnerica koja radi za IKEA-u. Taj shop vodi njen suprug, a mogu se naći i prekrasni lokalni proizvođači, domaći dizajneri, vintage i second hand komadi. Dojam koji mi je grad ostavio je da je Älmhult jedan od onih gradova gdje imaš feeling da vrijeme ide nekim svojim sporijim tempom. Nema gužve, nema buke, nema osjećaja da svi nekamo žure. Sve djeluje mirno, tiho i posloženo.
Drvene kuće, cigle na fasadama, bicikli i priroda; baš se osjeti taj švedski način života gdje se vjerujem puno više cijeni mir i svakodnevica nego konstantna užurbanost.
No pomislila sam si nekoliko puta, nije li ipak malo premirno?, Bi li mi dosadilo živjeti tamo nakon nekog vremena jer mi je sve previše “blisko”. Previše jednostavno, previše spokojno. Ne znam jeste li gledali film “The Truman Show” iz 1998 s Jim Carreyem u glavnoj ulozi. Kaže moj Ivan, “Kako si mi opisala, sve mi se čini da je ovo kao Trumanov show!” Sve je moguće, no mislim da se ovdje ne ide u krajnost već se traži balans i da su Šveđani jako dobri u tome. Treći dan u Älmhultu imali smo priliku posjetiti jednog dizajnera koji također radi za IKEA-u i dizajnirao je lampu za novu PS kolekciju. Bili smo u njegovom stanu koji se nalazi u bez pretjerivanja – kućici kao iz Journala, zapravo da priča bude još interesantnija, u toj tipičnoj švedskoj kućici, prekrasno plave nijanse i s bijelim detaljima, nalazi se craft pekara, a njegov stan ima ulaz iz same pekare; na način da pomaknete zavjese, popnete se u potkrovlje i voilà! Dizajnerski stan, minimalistički uređen, s prekrasnim pogledom na vrt iza kuće i meni najinteresantniji detalj; neobična kupaonica gdje je umjesto pločica cijeli zid prekriven inoxom, a tik do tuša, bogato zelenilo biljaka koje su se raširile usred cijele kupaonice. Pitali smo dizajnera kako je živjeti ovdje na selu? Njegov je stan 10ak minuta autom udaljen od Älmhulta. Zar nije ponekad malo dosadno? Kaže da bi bilo, da tijekom tjedna ne radi u Stockholmu i Copenhagenu. I tu je ležao odgovor u cijeloj filozofiji balansa.
Treba slušati svoju intuiciju, a i nismo svi u istim životnim fazama, nemam svi istu dinamiku, ali zanimljivo je da ovaj grad ima svoj umirujući ritam i da to iz prva izgleda sjajno, kad pomislim na manje društvenih mreža, više boravka na zraku, nema užurbanosti, nema gužve i prometa. A opet, pitam se bih li nakon nekog vremena počela čeznuti baš za svim tim kaosom zbog kojeg se danas često osjećam overwhelmed,
Vratimo se mi na Älmhult, gdje Ingvar Kamprad sa samo 17 godina osniva IKEA-u. I zanimljivo mi je kako se taj njihov mindset zadržao do danas. Čak i dok sam obilazila urede, showroomove ili muzej, stalno se provlači ista ideja, kako napraviti stvari koje su lijepe, praktične i dostupne običnim ljudima.
I tek tamo sam zapravo saznala da IKEA nije samo ime nego akronim:
Ingvar Kamprad Elmtaryd Agunnaryd.
Elmtaryd je bila farma na kojoj je Kamprad odrastao, a Agunnaryd selo pokraj Älmhulta.
Jedna od najzanimljivijih stvari bio mi je IKEA Museum koji se nalazi u prvoj IKEA robnoj kući otvorenoj još 1958. Sam muzej je zapravo mjesto gdje je IKEA nastala. I ono što mi je super kod muzeja je da ne djeluje kao klasična korporativna priča o uspjehu,već više izgleda kao ogromna vremenska kapsula skandinavskog života i interijera kroz desetljeća. Možeš vidjeti kako su izgledali dnevni boravci od 50-ih, tamno drvo i zatvoreni ormari iz 70-ih, do današnjih svijetlih, otvorenih i multifunkcionalnih prostora. Interijere iz raznih perioda, prvi komadi namještaja i baš vidiš kako su se mijenjali trendovi stanovanja sve do danas i odmah skužiš koliko je IKEA utjecala na način na koji ljudi uređuju domove, ne samo u Švedskoj nego praktički svugdje.
Muzej nije klasični “ne diraj ništa” muzej. Imaju interaktivne dijelove gdje možeš virtualno prolistati stare kataloge. Katalozi su vjerojatno upravo ti koji baš nekako najviše nostalgično povezuju s Ikeom. Usput, jedan fun fact koji mi je ostao u glavi, prvi IKEA showroom nastao je zato što ljudi nekad nisu vjerovali u kupovini namještaja iz kataloga pa su otvorili prostor gdje ljudi mogu sjesti na kauč, otvoriti ladice i isprobati stvari prije kupnje. Danas je to potpuno normalno, ali tad je to bila dosta revolucionarna ideja.
Još jedna zanimljiva stvar IKEA muzeja je “Classics turned into miniatures”
U sklopu muzeja nalazi se i mali shop u kojem prodaju ‘Classics turned into miniatures’, mini verzije nekih od najpoznatijih IKEA proizvoda. Mali najpoznatiji IKEA PS sat još iz 1995. PS kolekcije koji je postao jedan od najprepoznatljivijih dizajna Ikee. Zatim male kantice za zalijevanje i ostali kultni komadi pretvoreni u mini verzije koji mogu biti uistinu kul poklon za kolekcionare ili kao suvenir. Sviđa mi se taj moment u kojem nam IKEA daje do znanja kako se zna igrati sa svojim identitetom i koliko su svjesni da su neki njihovi proizvodi postali doslovno dio pop kulture.
Muzej dosta priča o tome kako je Ingvar Kamprad razmišljao; njegova opsesija funkcionalnošću, malim prostorima i time kako napraviti lijep namještaj dostupnim običnim ljudima. Zapravo dosta toga što nam je danas pod normalno, poput flat pack kutija, uređeni showroom stanovi, samostalno sastavljanje namještaja, IKEA je popularizirala upravo u prostorima gdje se danas nalazi IKEA muzej.
Koliko su ležerni i “svoji” govori činjenica da na samoj izložbi novih PS proizvoda koju su organizirali u IKEA robnoj kući; IKEA nam nudi gumene bombone iz svoje klasične ponude na kolicima s kotačićima koji su dio nove PS kolekcije, a pića iz limenke poslužuju u svojim standardnim plavim vrećama za kupovinu koje su napunili ledom i ležerno ubacili u kolica za shopping. Voda curi iz vreća, led se topi po podu, ali nije problem, oni će to samo usput malo prebrisati i život ide dalje. Budi spontan, budi jednostavan!
U IKEA storeu smo vidjeli novu PS kolekciju koja je tipičan odmak od onog “safe” skandinavskog minimalizma. Puno je boja, transformabilnih komada, multifunkcionalnih rješenja i stvari koje su napravljene za manje prostore i stvarni život, a ne samo za fotku.
Ako ste propustili objavu na Instagramu evo stavljam vam link na objave za tu temu 🙂 Klikni ovdje na reel ako si fan videa, a ovdje na jedan zanimljiv carousel.
Ono što mi je zapravo najzanimljivije kod IKEA-e je koliko se oni ne pokušavaju praviti luksuzni. Cijela filozofija im je da dizajn treba biti za stvarni život, za male stanove, djecu, nered, svakodnevicu i ljude koji doma stvarno žive. To i je neka filozofija Ingvara Kamprada koji je bio poznat po ekstremnoj štedljivosti i jednostavnom načinu života, što je dosta oblikovalo cijelu IKEA filozofiju. Čak i kad je postao milijarder, navodno je dugo vozio stari Volvo i letio economy klasom.
U Älmhultu sam odsjela u IKEA hotelu koji je tamo jedini u svijetu. Vrlo minimalistički i jednostavno uređen.
Posjetila sam i razvojni centar, testni laboratorij, korporacijsku zgradu.. Puno događaja u tri dana! U testnom laboratoriju ispričali su nam i jednu od zanimljivijih stvari, postoji soba gdje se klinci igraju s novim proizvodima koje planiraju pustiti u novoj kolekciji. Klinci zapravo ni ne primjećuju da ih netko promatra s druge strane, a dizajnerima je to najbolji pokazatelj kako djeca reagiraju na nove proizvode. Dok se oni samo igraju, istražuju prostor i koriste proizvode potpuno prirodno, tim iza stakla prati njihove reakcije, navike i način korištenja. Baš mi je zanimljivo koliko im je važno vidjeti stvari iz dječje perspektive, a ne samo kroz dizajn i estetiku odraslih. Kako dijete otvara ladicu, gdje će sjesti, što će ignorirati, što će im prvo privući pažnju. Kažu da na kraju bude uvijek drugačije nego što su očekivali!
I za kraj, mali rezime od mene; Älmhult je baš mali grad, ali zanimljivo je koliko cijelo mjesto živi s IKEA-om. Nije to samo sjedište firme nego doslovno dio identiteta grada. Imaš osjećaj da je tamo dizajn nešto potpuno normalno i svakodnevno, a ne nešto rezervirano samo za arhitekte i design weekove.
A Švedska sama po sebi… Razmišljala sam malo o te tri noći, tj. četiri kišna dana! Boravak vani cijeni se više od svega i osjeti se koliko poštuju prirodu i balans. Čak i te njihove poznate crvene kuće imaju priču, nekad su ih bojili crvenom bojom koja je trebala imitirati ciglu, jer je prava cigla bila preskupa i rezervirana za bogatije. A kiša nije ta koja će poremetiti boravak vani. Jasno je zašto Skandinavci uređuju domove baš tako kako ih uređuju. Kad vani ima toliko hladnih i tamnih dana, dom postaje puno više od mjesta gdje samo prespavaš.
DO SLJEDEĆEG TIPKANJA,
Ines
