Voljela bih da mogu svakog jutra otići na zelenu i makar barem škicnuti ponudu. Ili imati možda svoj vrt jednog dana? Nikad ne znaš kroz koje faze ćemo prolaziti, gdje će nas hobiji odvesti. Nekad kad ne stignem ili mi se ne da ustajati, skoknem do Lidla koji mi je u kvartu pa barem uzmem svježe tulipane, imaju često lijepu ponudu. Zadnja dva tri buketa nastala su u kombinaciji predivnih anemona, ranunkula i makova. Dodala bih još pokoji tulipan i koju granu eukaliptusa što je sve skupa bio predivan spoj boja. Znate koliko me to slaganje cvijeća opušta, a i samo fotografiranje.
Postoji nešto vrlo smirujuće u tome kada radiš nešto što nema rokove, nema klijenta, nema objavu koja mora biti puštena u određenom terminu. Kod mene je to cvijeće. Ne zato što je instagramično, nego zato što me prisili da stanem. Fotografiranje cvijeća je za mene mikro-odmor za mozak. Gledam slojevite latica ranunkule, kontrast tamnog srca anemona, krhkost maka i fokus se automatski sužava. Nema notifikacija. Nema multitaskinga. Samo svjetlo, kadar i detalj.
Što kažu istraživanja o hobijima i mentalnom zdravlju?
Psihološka istraživanja posljednjih godina vrlo su jasna; kreativne i “neobavezne” aktivnosti imaju mjerljiv utjecaj na mentalno zdravlje. Nekoliko konkretnih stvari koje su pokazale studije:
Ljudi koji redovito imaju hobi imaju nižu razinu stresa i rjeđe razvijaju simptome anksioznosti.
Kreativne aktivnosti (fotografija, slikanje, vrtlarenje, ručni rad) potiču tzv. flow stanje , stanje potpune uronjenosti u zadatak, koje smanjuje unutarnje preopterećenje mislima i stalno analiziranje (znate ono, kad glava ne zna stati).
Fokus na detalje i ručni rad aktiviraju dijelove mozga povezane s regulacijom emocija.
Čak i 30–45 minuta tjedno posvećenih hobiju povezano je s većim osjećajem zadovoljstva životom.
Ono što mi je posebno zanimljivo hobiji ne bi trebali biti luksuz. Oni su postali naš regulator.
U svijetu u kojem smo često ili gotovo stalno online; stalno dostupni, stalno u tijeku, hobi je svjesni izlazak iz tog ritma.
A zašto baš cvijeće?
Fotografiranje cvijeća kombinira nekoliko stvari koje su dokazano dobre za psihu: boravak uz prirodne elemente (čak i u interijeru), fokus na vizualne detalje, tihu i ponavljajuću radnju (aranžiranje, slaganje, podešavanje svjetla) i ono meni jako osobno drago i važno, estetski užitak.
Postoje i istraživanja koja pokazuju da gledanje prirodnih oblika (organskih linija, nepravilnih struktura) smanjuje razinu kortizola (hormona stresa).
Ranunkule su slojevite, gotovo geometrijske. Anemone imaju snažan kontrast i centar koji automatski privlači pogled. Mak je krhak i nepredvidiv. Tulipani su prkosni, uspravni i tvrdoglavi. Sve dok ne popuste, otvore se i prodišu. Svaka od tih biljaka traži pažnju.
Hobi je prostor u kojem ne moraš biti produktivan, ne moraš monetizirati sve, ne moraš biti savršen.
I to je važno. Male stvari koje resetiraju sustav mogu biti vrtlarenje, kuhanje bez recepta, crtanje, šivanje, plivanje, učenje novog jezika. Bitno je da imaš aktivnost koja “spusti” i tvoj um i tvoje tijelo. Na trenutak. Jer kronični stres ne dolazi od velikih trauma. Dolazi od konstantne napetosti i nedostatka mentalnog odmora.
Ispod vam ostavljam nekoliko fotografija ranunkula, anemona i makova koje slobodno možete spremiti za svoje mobitele.
Ne zato da vam feed izgleda ljepše.
Nego kao mali podsjetnik da stanete.
Da imate nešto svoje.
Da njegujete hobi bez opravdavanja.
P.S. Kolekciju More Less Flowers postera koja je nastala spontano i upravo iz hobija u suradnji s Dilemmom Posters, možeš pogledati ovdje.
I ne zaboravite mi slati fotkice, ako završite s mojim cvijećem na svom mobitelu, pošaljite mi screenshot. Takve poruke mi uvijek uljepšaju dan.
Prekrasne ranunkule i anemone možeš naručiti kod Borisa Stičinovića. Stavljam vam link
DO SLJEDEĆEG TIPKANJA,
Ines
