Kupovina u second hand dućanima uvijek mi je predstavljala izazov. Do sad nisam još doživjela kupovanje na kile, ali zato je doživljaj shoppinga po deset i više komada od jednom, i to sve za 50-ak kuna i te kako moguć. Svi smo mi kao klinci naslijeđivali odjeću od starije braće, sestara i sestrična, pa second hand doživljavam na taj način. Ili kao da sam posudila haljinu od frendice, sve mi je to ista stvar. Već ste mi se nemalo puta na Instagramu javili porukom pod upitom gdje sam kupila ovo, a gdje ono, i eto, odgovor je u većini slučajeva bio isti.
Moje dvije rastu brže nego gljive i samo kupovanje obuće svakih par mjeseci je poprilično skupa stvar. A ne moram ni napomenuti što je s ostatkom odjeće. Uđete u H&M ili Zaru i ne znate od kuda bi počeli. Toliko predivnih komada ili bolje reći komadička za vaše djevojčice; sve biste ih pokupovali, a onda kad vidite cijenu, padnete na guzicu. Prvo napunite punu košaru stvari, a na kraju se odlučite samo za jednu. Teška srca kad razum prevlada, dođete do zaključka da ćete nekako preživjeti prijelazno razdoblje bez balonera ili jesen bez Hunterica.
Ali kako opet odoljeti svim tim kombinacijama, haljinicama, cipelicama..? Tu se oduvijek nametao status u društvu; volimo izgledati lijepo, volimo se pokazati u novim trendi tenisicama, a kako je sada in maslinasta, voljeli bi si nabaviti baš jednu takvu maslinastu bomber jaknicu. Sve to košta. A nemaš ni za kiflu. Tako mi muž kaže kad trebam stati na loptu. Znam da nisam otkrila toplu vodu, kupovalo se tu i prije, ali sad kad imam dvije djevojčice još mi je veći gušt ući u nutra jer me čeka puno divne robe za uistinu nisku cijenu. I onda kada čujem izgovore poput toga da second hand dućani imaju čudan miris, onda ću vam samo napomenuti da ni teretana baš ne miriše poput netom procvalih ljubičica. Naime, istina je da se morate pripremiti na različit profil ljudi na koje je moguće naletiti. Osobe nižeg socijalnog ranga, specifičnog mirisa, koje prije zaudaraju nego mirišu, i život ih nije baš mazio, možda njihovom krivicom, a možda ne, znaju biti povremeni posljetitelji. Ali time se ne treba opterećivati. I dostavljač pizze zna biti neuredan, došao vam je na vaša ulazna vrata i ostvarili ste kontakt. To vas na kraju previše ne brine, a hranu vam je donio, pa zašto bi onda i ovo. A odjeća i njen miris? Samo zamislite svoj omekšivač koji vas čeka doma u vašoj kupaonici. Jeste? Eto, problem riješen.
Morate isto tako biti svjesni da ako imate cilj, vrlo vjerojatno postoji mogućnost da ćete se doma uputiti razočarani. Zapravo je najbolje uopće ne imati cilj. Samo sam jednom naišla na ono što sam baš tražila. Bile su to trudničke H&M trapke, elastičnog i pamučnog visokog struka za bušu, koje sam platila 35kn, a iste takve nove došle bi me oko 200kn. Ali gledajmo to ovako; kakav bi to samo isprazan i besmislen život bio, kada bismo kupovali samo ono što nam je uistinu potrebno. Zar ne?
I ono najbitnije, strpljenje i nos. Što više „čačkate“ tu je mogućnost za kvalitetnijim ulovom veća. Trendseterice za koje je već opće popularno da vole ophoditi second hand dućane nisu našle svoj must have komad za pet minuta, ali ga isto tako sigurno nisu platile ni 300 kuna. Moj najdraži ulov je Zarina parka koju sam platila točno svega pet kuna. Bila je sakrivena među muškim košuljama, a prodavačice vjerojatno na njoj nisu uočile detalje s kamenčićima na džepu. Naknadno sam naišla na istu takvu na Krpicama, a prodavala se za 400 kuna. Kako sam se samo slatko nasmijala! Isto tako kupila sam crveni Dior sako za 45kn. Nemojte me sad pitati je li original ili nije, ne razumijem se u vjerodostojnost etiketa, ali meni izgleda baš fino. Kao i Moschino maslinasti sako, Gap bijela haljina koju sam nosila na krštenje svoje Zare, Mango torba.. A da ne pričam za komade mojih djevojčica. Djeca u njihovoj dobi tako brzo prerastu robicu da se ona ni ne stigne istrošiti. Neke jaknice, kaputići i košuljice koje smo kupile, još su imale rezervne gumbiće s unutarnje strane, a neke i etikete.
U konačnici, imamo pun ormar krasne odjeće. I kao da je bitno je li prije bilo novo ili po koji put obučeno, bitno da mi to znamo nositi, da smo si lijepe, i da smo ponešto i uštedile.
DO SLJEDEĆEG TIPKANJA,
Ines
